|
Pokraj kuće stoji snješko.
Mrkva mu je dugi nos.
Stari lonac bješe šešir,
al' je zato bio bos.
Ruke su mu dvije grane,
i dva gumba male oči.
Jutrom kada sunce svane,
s djecom biva sve do noći.
Hladno srce mu je malo,
al' ljubavi puno ima.
Djeci radost svu je dalo,
sve dok traje hladna zima.
Valentina Tutić
|
