|
Lisica i gavran
|
|
Gavran se negdje domogao povećeg komada sira i stojeći na grani stabla čvrsto je držao taj sir u kljunu. Željna sira, lisica to opazi, priđe stablu i lukavo počne hvaliti gavrana:
- Ti si veoma lijepa ptica. - reče ona, pa nastavi: - I imaš predivno perje! Nitko na svijetu ne bi ti bio ravan, samo kad bi još znao i pjevati!
Gavranu se nije dopalo da kraj tolike svoje ljepote ima i neku manu, pa odluči pokazati lisici da je izvrstan pjevač. Otvori on kljun i glasno zagrakće. Sir mu uto ispade iz kljuna, a lisica ga vještom kretnjom zgrabi i pobježe.
- E moj gavrane! - pomisli lisica. - Imaš ti i ljepote i glasa, ali pameti ti svakako manjka. |
|