Išao je od grada do grada, plovio od zemlje do zemlje i to je bio dugačak put, koji je godinama trajao.

Jednoga dana ipak je stigao onamo. Postavio se uz vrata kraljevskog dvora, i kad je naišla kraljevna, izložio joj je svoju robu i izvikivao kao trgovac:
»Jabuke iz Damaska! Jabuke iz Damaska!«

Kraljevna pošalje svoju dvorkinju, da pogleda strančevu robu.
»Koja je korist od tih jabuka?« zapitala dvorkinja.
»Daju mudrost i ljepotu onome, tko ih jede.« odgovori trgovac, a dvorkinja kupi jabuke.

Kad je kraljevna pojela jabuku, dobila je rogove. Tada je nastala velika žalost u dvoru. Sav se dvor zavio u crno, a kralj je razglasio cijelom kraljevinom, da će onome, koji pomogne njegovoj kćeri, dati pola kraljevine. Došli su najbolji liječnici iz cijele zemlje, ali nijedan nije našao kraljevni lijeka.

Tada se jednoga dana pojavi na dvoru neki nepoznati liječnik, koji je došao iz velike daljine. Rekao je, da je krenuo na veliki put samo zato, da pokuša pomoći kraljevni, ali je zatražio, da za vrijeme liječenja bude sam s kraljevnom u odaji. To su mu rado dozvolili.

Kraljevna ga je odmah prepoznala. Problijedila je, a onda pocrvenjela.

»Hoćeš li se udati za mene, ako ti pomognem?« zapitao je mladić. Ona je pristala. Nato joj je on dao jednu od čarobnih jabuka i čim ju je pojela, rogovi su se malo smanjili.

»Više ti ne mogu pomoći, dok mi ne vratiš kesu, maramu i šešir,« reče mladić. Kada mu je predala njegove stvari, dao joj je i drugu jabuku.
Sad je kraljevna imala samo još dva mala roščića.

»Sad ti više ne mogu pomoći, dok mi ne obećaš, da ćeš mi biti dobra žena.« reče mladić. Kad mu je obećala, što je htio, dao joj je i treću jabuku. Kraljevna ju je pojela, rogova je nestalo, a ona je postala još ljepšom nego prije.

U dvoru nastade veliko veselje. Uskoro su slavili svečani pir mladića i kraljevne. Živjeli su dugo i sretno, jer je kraljevna ispunila svoje obećanje, a mladić dobro čuvao svoju kesu, maramu i šešir.

1

2

-