»Da li je itko vidio slično stvorenje? On bi mene, Velikog Juku pretvorio u paru, kao vodu u čajniku!« »Hrabro momče, sviđaš mi se! Zemlja je dobila potrebnu vlagu, sada mogu i tebi dati lijepo vrijeme za zabavu!«
I sada su zagrmjele pod nebeskim svodom nove zapovijedi Div-oblaka. On je sazivao milijune i milijune vodenih kapljica, koje su netom nastale pod njegovim čekićem:
»Očistite s neba crvenu lavu, koja se prelila s mog ognjišta.«
»Nemoj, pusti lijepu zoru neka gori!« reče Riki.
»Ušuti mali, i ne budi glup! Večernje rumenilo znači lijepo vrijeme. Jutarnje rumenilo — loše vrijeme! Evo, već su lavu očistili. Sada dajte nebu pepeljasto-sivu boju!«
»Što to govoriš. Veliki Juka! Zar kaniš opet skovati kišu?"
»Ako odmah ne zašutiš, ti mali crviću, spustit ću pljusak. Zar ne znaš, da za oblačnim jutrom
slijedi vedar dan? Tako, sad je sve sivo. Sagradite dugu!«
Mnogi milijuni kišnih kapljica krenuše u luku korakom sa zapadnog neba. Još se nisu pravo ni svrstale, a već je na istočnom nebu kroz otvor pepeljaste sivine poletjelo isto toliko sunčanih trakova na svojim brzim kolima.
»Stanite«, zapovjedio je Div-oblak. »Na lijevo! Svaki sunčani trak neka uzme po jednu kapljicu i neka zapleše s njom preko moga mosta. Naprijed!«
Sada se otvori na sjajnome mostu ples. Sunčani traci su tako zavrtili svoje plesačice, kišne kapljice, da su se rubovi njihovih plesnih haljina šarenili u svim bojama, a obli obraščići divno zarumenili. Sunčani traci su se zatim nasmiješili i naklonili kapljicama, skočili na kola i opet se odvezli istim putem u otvor pepeljasto sivog neba.
Kapljice su se vratile kući, da se počešljaju i da si poslije brzog plesa pričvrste cipelice.
Ali gdje je sjajni most? Gdje je sva ona ljepota, kojom nas jutro pozdravlja?
»Bit će kiše«, uzdahne Riki, kad je sve oko njega opet posivjelo.
»Idi kući i lezi u postelju«, mrmljao je Veliki Juka.
Riki nije ni sam znao, kako se vratio kući. Sigurno ga je njegovih sedam kapljica oprezno položilo u postelju, jer kad se probudio, sunce mu je već sjalo u lice.
Istog trena pojavio se na vratima i učitelj:
»Ustaj ljenčino! »Sigurnost« već čeka, da zaplovi.
Riki je bio jednim skokom na nogama i četiri minute kasnije već je žurio na obalu s »Aramintom« pod rukom. Mali Juka je stajao na vratima svoje kovačnice.
»Noćas je dobro pljuštalo«, rekao je, ali sad nam je Veliki Juka iskovao lijepo vrijeme.
»Učinio je to, jer sam mu se zagrozio mojim šibicama«, tumačio je Riki.
»No, to mogu zamisliti«, izjavio je Mali Juka. »Tko se ne bi bojao Rikija!«
»Ne znam, da li me se bojao«, odgovori Riki malo posramljeno, »ali činilo se tako. Znaš li, Juka, da sam naučio zapovijedati dugi? Kad bude slijedeći put kišilo, pokušat ću!«
»Uistinu? Ipak, ti to prepusti Velikom Juki, on će to sigurno bolje izvesti.«
»Riki!« odjeknuo je s broda učiteljev glas.
I Riki je zaplovio. »Araminta« se natjecala sa »Sigurnošću«. S dalekog oblaka na obzorju gledao je Veliki Juka na Rikija i smijao se. Sunčani traci ispili su kišne kapljice i tek ponekoj je uspjelo da se pred njima sakrije u čašku šumskog cvijeta.
Zacharius Topelius (Finska)
2
|
3
|
-
|
|