Bio jednom mladić koji je uvijek živio bolje od drugih ljudi. Kada je trebao novaca, samo bi posegnuo u svoju kesu, koja se nije nikada praznila; kad je htio jesti, samo je prostro svoju maramu i već su na njoj bila birana jela, a kad je nešto poželio, stavio je na glavu svoj čarobni šešir i već mu se želja ispunila. Samo mu je nešto nedostajalo: nije imao žene. Jednog dana je tugovao zbog svoje samoće, a kako je upravo šetao, imao je na glavi svoj čarobni šešir. Odjednom poželi vidjeti najljepšu kraljevnu na svijetu. Jedva je pomislio tu želju, već se našao u kraju najljepše kraljevine na svijetu. Bila je to zemlja, koju još nikada nije vidio i grad, u kojem još nikada nije bio, a kraljevna je bila ljepša od svega, što je dosada vidio. Odmah je odlučio da je uzme za ženu. Ali kraljevna je bila vrlo ohola i nije ga htjela ni popogledati. Momak se nije htio odreći kraljevne i zato uzme ponovo svoj čarobni šešir i poželi, da uđe u kraljevski dvor. Kad je došao pred kraljevnu reče: »Pozdravljam te, jer odlazim,« Ona mu na rastanku pruži ruku. Čim je prihvatio njenu ruku, mladić stavi šešir na glavu i poželi: »Htio bih, da smo na drugom kraju svijeta!« i ta mu se želja odmah ispunila.

Mladić i kraljevna sjedoše pod jedno drvo, da se odmore u gustoj šumi. Kraljevna je plakala i molila, da je vrati kući. Mogao bi dobiti svo srebro i zlato, koje se nalazi u dvoru njena oca.
»Ja imam dovoljno blaga«, odgovori mladić i potrese svojom kesom.

Kraljevna je i dalje molila, da je vrati kući. Ako to snijet će svaki dan sjediti za kraljevim stolom, jesti Bijbolja jela i piti najbolja pića.
»Imam uvijek dovoljno biranih jela,« reče mladić i odmah rasprostre svoju maramu, na kojoj se pojavi stol s tako biranim jelima, kakvih nije bilo ni na kraljevu stolu.

Poslije ručka reče kraljevna:
»Ah, pogledaj kako krasne jabuke rastu na onom drvetu. Budi tako dobar i donesi mi nekoliko tih jabuka«.
Mladić, ne budi lijen, popne se odmah na drvo, ali je zaboravio kesu i maramu, što kraljevna brzo uzme.

Kad je mladić zadrmao stablo, da strese jabuke, pao mu je šešir. Kraljevna ga odmah dohvati,
stavi sebi na glavu i poželi da se nade u svojoj sobi. Istog je trena nestala iz šume.

»To sam mogao i misliti!« reče mladić i požuri s drveta. Zaplakao je, jer nije znao, kako da si pomogne.

Neko je vrijeme mladić sjedio pod drvetom, zagrize u jednu od jabuka, koje je stresao.
Osjeti čudnovatu promjenu u glavi, a kad je opipao čelo spozna da ima rogove.

»Sad mi više ni rogovi ne mogu nauditi.« pomislio je i nastavio mirno jesti jabuke.

-

1

2