Kozlići ovog puta nisu odmah povjerovali umilnom glasu, pa su pitali vuka da im pokaže šapu. Vuk podigne nogu i na prozoru se pokaže bijela noga, baš onakva kakvu ima majka koza. Jarići se obraduju misleći da je to njihova majka na vratima, pa pohitaju da ih otvore. I čim su ih otključali, upadne im vuk u kuću!

Jadni jarići razbježali su se po kući, trčeći ovamo-onamo što dalje od vuka! Neki su pokušali pobjeći, a neki se sakriti, ali vuk je bio brži i spretniji pa ih je sve jedno po jedno ulovio i progutao. Vrlo brzo se jako najeo i odlučio što prije otići otamo da ga koza ne bi pronašla u svojoj kući. Vuku se toliko žurilo pobjeći, da nije ni primijetilo da se jedan kozlić uspio sakriti i tako izbjeći sudbinu svoje braće. Bio je to najmanji kozlić koji se zavukao u zidni sat, pa vuk nije ni primijetio da ga nema.

I dok je vuk trčao u šumu, što dalje od kozine kućice, tražeći mjesto gdje bi mogao mirno leći pod stablo i odspavati nakon obilnog obroka, mali jarić uplašeno je čekao svoju majku u zidnom satu. Nakon nekog vremena, majka koza vratila se kući. Još je s polja vidjela otvorena vrata kuće, pa je sva u strahu pohitala k svojim kozlićima. A kada je došla u kuću, imala je što vidjeti… cijela kuća bila je porazbijana, stvari su bile nabacane naokolo, tanjuri su bili razbijeni, a namještaj podrapan. Sve je bilo razbacano, samo nigdje nije bilo njenih kozlića. Jadan koza počela je plakati, sve prestrašena i tužna zbog svoje dječice.

Odjednom je čula krckanje iz zidnog sata. Pohitala je vidjeti što se tamo događa, a kada je otvorila sat, vidjela je svog najmanjeg kozlića kako se skriva. Zagrlila je koza svoje dijete, presretna što je barem ono preživjelo. Čim je mali kozlić došao k sebi, odmah je ispričao svojoj majci što se sve dogodilo. Jadna koza zaplakala je zbog svojih kozlića, a onda odlučila pokušati spasiti svoju djecu.

Uzela je velike škare iz kuće, a s njima i iglu i konac. Otišla je u šumu potražiti vuka, i vrlo brzo pronašla ga kako spava pod jednom stablom. Vuk je spavao tako čvrsto da se nije probudio ni kad mu je koza rasparala trbuh škarama, a iz njega počeli iskakati živi i zdravi kozlići. Jedan po jedan pobjegli su iz trbuha usnulog vuka koji ih je pohlepno progutao bez da ih je prožvakao.

Onda je koza naredila djeci da potraže veliko kamenje, pa njime napune želudac vuka. Kad je to bilo gotovo koza ga je ponovo zakrpala. Koza i kozlići brzo su se sakrili u grmlje da vide što će se dogoditi kad se vuk probudi.

A kad se vuk probudio, osjetio je silnu žeđ od svog tog kamenja. Nekako se uspio ustati i dogegati do obližnjeg potoka, zbog velike trbušine koja mu se objesila preko hlača. Pomislio je kako li mu je teško u trbuhu, kao da se kamenja najeo, a ne finih kozlića. Jedva jedvice došao je do potoka i nagnuo se da se napije vode, ali teško kamenje u njegovom trbuhu se prevagnulo i bacilo ga u potok te potopilo.

Sretni kozlići istrčali su iz grma i stali se veseliti sa svojom majkom. Uhvatili su se u kolo o počeli plesati, sretni što je vuka stigla pravda!

BRAĆA GRIMM

1

2

-